Kod rezultata 54:57 Diadora je dvaput šutirala tricu. Promašio je Niko Marin, a 53 sekunde prije kraja treće četvrtine ona Mateja Segarića je iscurila i zaostatak od - 14 nije potpuno stignut. Gostujuća momčad nakon toga se pribrala i upela iz sve snage te više nije bilo neizvjesnosti i Diadorina je košarkaška bajka u Kupu za ovu godinu završila.
"Čestitao bih Diadori jer su pružili stvarno dobar otpor. Utakmica je bila odlična, atmosfera sjajna. Ušli smo mlako u utakmicu, a oni su ušli puno agresivnije. Pokazali su kako se bori i kako se s ljubavlju igra košarka. Mi isto nešto možemo iz ove utakmice naučiti. Mislim da je prelomilo to što su ušla dva mlađa igrača i što smo stisli njihovu vanjsku liniju. U prvom djelu su nas kažnjavali "jedan na jedan" i stvarali lake koševe, a kad smo to iskontrolirali, prelomili smo i pobijedili." – susret je dobro sumirao Toni Nakić, najbolji strijelac gostiju.
"Držali smo se veći dio utakmice. Poveli su, mi smo se vratili i imali dvije trice za izjednačenje i da smo to pogodili mislim da smo mogli i pobijediti. Međutim, promašili smo puno otvorenih šuteva i to nas je koštalo. Rezultat je ispao veći nego što je trebao biti, ali ponosni smo na sebe. Vjerovali smo da možemo pobijediti i spremili smo se – naravno da su oni bili veliki favorit. Čestitam Šibenki i veliko hvala svim navijačima!" – istaknuo je najbolji domaći strijelac Matej Segarić.
Početak je bio izjednačen i Dvozlatni su Kabićevim košem imali 9:8 za jedino vodstvo zadarskoga kluba, koji se cijeli susret izvrsno nosio. Rezultat je bio bez veće razlike do 30:32, da bi tjelesno znatno viša i snažnija Šibenka došla do 38:52. No drugoligaš nije bio pretjerano impresioniran premijerligašem nakon što je već iz Kupa izbacio dva prvoligaša. Entuzijastično Diadorino srce nije se predavalo i momčad trenera Pešuta pokazala je kako su joj mogućnosti znatno veće od ranga u kojem se trenutno nalazi pa se čini kako je uz malo sportske sreće ovu utakmicu mogla i puno bolje.
"Mogu samo čestitati Diadori na sjajnoj prezentaciji, na sjajnom otporu, na sjajnoj igri, na sjajnoj organizaciji utakmice i prezentaciji kluba, odličnoj vođenoj igri, sjajnom mladom treneru i korektnom navijanju. Diadora je vrhunski klub, a čestitam i svojoj ekipi na pobjedi i zasluženom prolazu dalje iako nisam zadovoljan kako smo odigrali. Diadora je odigrala tako da nas je natjerala na 20 izgubljenih lopti, što je nedopustivo. "Unakazili" su nas "jedan na jedan", bili su ravnopravni u skoku. S ovom igrom koju pokazuju, ne sumnjam da će Diadora vrlo brzo ići više. Da su Entuzijasti pokazuju svojom igrom, svojim ponašanjem i načinom. Bravo Diadora! " – rekao je gostujući trener Edi Dželalija.
"Momci su se borili do kraja pred ovom odličnom publikom i ovo je za mene bila veličanstvena predstava mojih momaka. Ovako mlad klub, a tako brzo su stekli jedan karakter kao momčad, što je inače dugotrajan proces. Čuti ovakve pohvale od jednog velikog kluba za nas je ogromna stvar i zahvaljujemo na respektu koji su nam pokazali. Zahvaljujem se mojim igračima i svim našim navijačima. Kao što su trener Dželalija i Toni rekli, danas smo stvarno u svim segmentima bili na nivou. Pokazali smo da je na Bilom Brigu zdrava atmosfera i da se tu nitko ne treba bojati doći igrati. Mislim kako ni mi ni gledatelji nismo do kraja svjesni koliko je to što smo napravili, recimo tako, sportsko čudo. No, s ljubavlju prema košarci može se puno učiniti!" – zaključio je domaći trener Mario Pešut.
SRETNO DALJE!
Nakon prve Diadorine presice na Bilom Brigu sjetio sam se bivšega glavnog urednika The Guardiana, Johna Ryana, čiji sam šestodnevni tečaj za novinare prošao prije više od dvadeset godina. Rekao je tada kako nema ništa manje zanimljivog od gomile novinara na presici gdje si ti jedan iz novinarskog stada. Često sam bio dio toga »stada«, ali ova je presica bila potpuno drugačija. Nas dvojica novinara, a govornika duplo više. I ispred nas ljudi koji jedni drugima iskazuju poštovanje i toplo ljudski iskreno dijele komplimente. I na kraju jedni drugima govore: "Sretno dalje!"
Nažalost rijetko to možeš vidjeti i u takvim trenutcima ne možeš ne biti dirnut. A sve je počelo tako što je Diadora sa Šibenkom trebala igrati u Jazinama jer dvorana na Bilom brigu ne zadovoljava premijerligaške standarde. No, Entuzijasti se nisu htjeli micati iz svoje dvorane i da nisu mogli igrati u njoj, ne bi ni igrali.
Pa je trebala dozvola policije, pa je povjerenik lige zbog sigurnosnih razloga zabranio dolazak Funcuta, a broj gledatelja ograničio na 200 te sam dolazeći na susret pred dvoranom vidio 10 policajaca i vatrogasno vozilo. A od Interšpara do dvorane, kaže mi kolega, svako malo je sretao policiju. I onda utakmica bez ikakve sjene. Obiteljska, gdje je na poluvremenu dvadesetero djece zaigrano pod koševima.
No možda je najljepše što za sve dobro ovaj put nisu bili zaslužni samo brojni volonteri Dvozlatnih. Udruga veterana vojne policije sudionika Domovinskog rata Zadarske županije dala je ruku u osiguranju utakmice, a pomogli su i košarkaški klubovi Zadar i Sonik Puntamika, Odbojkaški klub Zadar, Športski centar Višnjik i, tradicionalno već, Osnovna škola Zadarski otoci. Diadorin dan za povijest omogućilo je veliko srce Zadrana.
Sretno dalje!
TEKST: Nebojša Gunjević
FOTO: Toni Opačić - KK Diadora