Piše Nebojša Gunjević:
Odlazeći na Bili Brig na prvi službeni susret Diadore, stao sam na zadnje slobodno mjesto na školskom parkingu i nisam znao kako se ulazi u dvoranu te sam ulazeći na parket pokraj klupe Diadore vidio doktora Marka Prenđu i otišao mu se javiti. Tribine su bile pune pa su organizatori morali staviti i stolice na istočnu stranu dvorane. Kaže mi doktor kako su ga dečki zvali i da ih nije mogao odbiti, a na tribinama su već bili Ivica Dujić i Željko Kapelari pa sam se ugurao do njih.
Priča s Diadorom draga mi je od početka i gledam kako se razvija sa srcem. Nakon urnebesnoga početka u kojemu se posebno istaknuo humanitarni susret protiv Zadra u krcatim Jazinama, na red su došle uobičajene aktivnosti te sad gledatelj uz parket može besplatno gledati kako netko radi to što voli. A kad je mali Bilić dao zadnji koš na utakmici i svoj prvi te su se tako baš svi igrači Diadore upisali u strijelce, prvi susret bio je zaokružen i svi su se mogli radovati.
Publika je pljeskala dobrim potezima obje momčadi i kad je kod rezultata 65-46 iz igre izišao gostujući play Nimac, cijela je dvorana pljeskala. I publika će se razvijati zajedno s klubom koji već ima velik broj članova što nisu zamišljeni kao fikusi i u cijeloj su ideji bitan čimbenik kluba te se nadam kako će gledatelja i na prvoj prvenstvenoj utakmici u subotu 3.11. s početkom u 20:30 sati biti jednako kao ovu subotu, i da će ih biti sve više. Svakom je klubu silno važna vjerna publika i možda će navijači Diadore jednom skandirati poput američkih marinaca, a umjesto nekoga narednika predvodit će ih vođa s megafonom:
Diadora dobro zna, košarka je kraljica.
Borimo se sada svi, srce će pobijediti.
Ajmo dečki, dodaj gasa – protivniku nema spasa.
Mi smo klapa junačka, klupa nama je dugačka…
Foto: Ivana Nimac