Prije godinu-dvije na utakmici ženske košarke kad su na domaćem terenu igračice ŽKK Zadar bile pokradene od zadarskih sudaca, kao stari čovjek, novinar i profesor vikao sam, neprimjereno za dob i status: Lopovi! Ali, slab sam na nepravdu, pogotovo prema ženama. I poslije mi je trenerica Marija Mazija za izvještaj za Zadarski list rekla kako sam sve vidio i da ništa ne smije komentirati.
A nakon utakmice Dvozlatnih i Unizda sjetio sam se riječi bivšega istaknutog sudca kako može navući i dvadeset koševa na stranu tima kojeg hoće a da to skoro nitko ne primijeti. Priča bedastoće želeći sebi dati veću važnost, mislio sam, dok mi u subotu sudci puno nižeg ranga nisu razjasnili bit: Nije da nemaš ujednačen kriterij - imaš dva, ovisno o timu. Samo, znalac to čini suptilno, diletant da svi vide. Profesor do mene, godinama čak stariji od mene, vikao je sudcu: „Zašto samo gledaš Marčeva, a ne one kod kojih je lopta!“ Treba li reći da je Marčev, za kojeg Studenti nisu imali rješenja pod košem, bio jedini s pet osobnih?
Prošli se tjedan Sveučilište susrelo s prvoplasiranim Omišem i pobjedom je moglo pomoći Diadori u pohodu na titulu. Došao sam pred početak susreta i pitao gdje je Jure Planinić. Da je glavni igrač netom uzeo torbu, stavio je na rame i s noge na nogu izišao iz dvorane. Omiš je prema uglavnom juniorima Zadra znao kako treba igrati i u jednom trenutku došao do +30. I tada je jedan od sudaca dao nesportsku najboljem igraču Omiša Ivanu Mimici. Mime mu se nakon očito grube pogrješke unio u lice reagirajući grubo i bez pardona, premda je bilo +30. Pa ga je trener izvadio vani i rekao mu: „Dobit ćeš tehničku.“ – „Ako je dobijem, sam ću je platiti“ - onima što su po godinama prema njemu slinavci očito nije htio dopustiti da ga prave budalom.
Nebojša Gunjević
