Ako bismo željeli istaknuti neku sliku ili događaj s nedavno završene Zadarske ljetne lige 2019., imali bismo problem. Jer, možda bi to bilo šest mladića koji u dva poslije ponoći u rebatinkama bez majica igraju tri na tri kada je službeni program već davno prošao. Ili prepune tribine i gledatelji koji se penju na ogradu i nikad punija, prekrcana Mornarica. Ili izvrsni voditelji, interna televizija i sve što moderna sredstva komunikacije daju. Trenutak kada je Krsto Pestić uzeo i podigao pehar za najbolju momčad i slavlje igrača i navijača Bokanjca? No možda nas je najviše dojmila Akcija #KazniMeZaDobro gdje su organizatori po svakoj utakmici na kojoj nije bilo tehničke pogreške uplaćivali 200 kuna. O svemu tome i kratkom presjeku lige razgovarali smo s Tomislavom Kabićem, predsjednikom KK Diadore, uz DSR Evala i Udrugu košarkaških sudaca Zadarske županije, jednim od organizatora Zadarske ljetne lige.
- U svakoj akciji Diadore stavljali smo akcent na humanitarni vid. I na prvom susretu organizatora odmah smo počeli s tim, a ideja je došla od suca Martina Vulića, dopredsjednika Udruge košarkaških sudaca Zadarske županije, koji je postavio platformu #kaznimezadobro tako da momčadi ne plaćaju za počinjenu tehničku pogrešku - nego ako momčadi ne naprave tehničku mi iz organizacije „kaznimo se“ s dvjesto kuna uplate u humanitarni fond kojega odaberemo. Ove godine 3600 kuna bit će uplaćeno u akciju Zadar za Anu i Enu, koja se održava u sklopu Trećeg memorijalno-humanitarnog turnira Antonio Jurjević, što znači da je od ukupno 26 utakmica 18 bilo bez tehničke pogreške. Zahvaljujemo svima na pokazanom kulturnom sportskom ponašanju te se nadamo kako ćemo mlađim generacijama zorno pokazati da košarka na asfaltu, koja ima puno emocija i intenziteta, u komunikaciji sa sucima i protivnicima može biti civilizirana i na visokoj razini.
Kako je uopće došlo do inicijative da se obnovi ljetna liga?
- Zadnja ljetna liga bila je 2016. i igrale su četiri momčadi i mislim da se igralo na otoku Viru, a zadnja „stara“ ljetna liga, koja je imala više momčadi i igrala se kući i u gostima, igrala se 2013. Procijenili smo da je u košarkaškom smislu nastala rupa, što se najviše osjetilo po kvartovima - a kad se ljetna liga ugasila, momci iz DSR Evala počeli su sa svojim 3 na 3 turnirom Streetball Mornarica po zadarskim pravilima i tako su uličnu košarku održavali na životu. Prošle godine osnovali smo KK Diadoru i angažirali smo se kako bi se kod mladih vratio interes za košarku. Uz Diadora open počeli smo surađivati s DSR Evala i davati im podršku pri organizaciji njihovih turnira, a ideju za ljetnu ligu pustio sam po gradskim kuloarima nadajući se kako će se odazvati netko tko će imati vremena posvetiti se tome. Nakon nove godine javio mi se Donat Vidov, tajnik DSR Evala, i rekao kako im je cijelo vrijeme bila želja da jednog dana preko svog turnira na Mornarici naprave ljetnu ligu. Imali smo nekoliko sastanaka i našao sam se s Martinom Vulićem i Tomislavom Hordovom iz sudačke udruge, koji su pozitivno reagirali misleći kako bi to bilo dobro ne samo za zadarsku košarku, za koju je interes u padu, već i za sudačku udrugu. Kada su se oni odazvali i kada smo sve dogovorili, stekli su se svi preduvjeti da se ljetna liga može revitalizirati. Naravno, trebalo je mijenjati format zbog nedostatka ljudi i smanjiti troškove jer je prošla liga i ugašena zbog visokih troškova momčadi. Računali smo da bi nas ove godine zadovoljilo osam momčadi, a odazvalo ih se dvanaest i moglo ih je biti i više. Kakve informacije imamo nakon završene lige, dogodine će sigurno biti prijavljeno više momčadi, a mi ćemo procijeniti do kojega broja ćemo ići – mislim da je 16 optimum.
Bio je čak jedan splitski sastav – što biste rekli o momčadima?
- Ova ljetna liga zajednički je uspjeh svih nas. Uspjeli smo vratiti ligu na zadovoljstvo svih jer su sve momčadi reagirale kao i mi iz organizacije: ovo je nedostajalo ovom gradu, Zadranima koji košarku vole, koji košarku žive. Mislimo već u listopadu sjesti za stol i napraviti udrugu Zadarske ljetne lige kako bismo bili prava liga sa svime što treba biti statutarno regulirano te bismo kroz određeno vrijeme pokušali participirati za sredstva kod Grada i Športske zajednice kako bismo ligu digli na višu razinu. Jedan od rariteta je da je došla momčad Strožanca iz Splita. Oprostili smo im troškove kotizacije zbog njihovih troškova puta - oni su oduševljeni i dogodine se vraćaju te će pozvati i druge momčadi iz Splita. Mislim da nikada nije igralo više gradskih momčadi. Fokus smo stavili na ono Zadarska i mislili smo kako liga gubi draž ako nema dosta gradskih momčadi. Odaziv je bio odličan i mislim da će se dogodine odazvati i više ekipa iz županije.
Uključili ste i invalide.
- To je drugi raritet. Javili su nam se iz KKOI Zadar, koji su osvajači kupa i lanjski prvaci Hrvatske, koji su željeli utakmicu u revijalnom tonu protiv hrvatske reprezentacije. Shvatili smo to kao privilegij da možemo ugostiti klub koji osim svojih sportskih uspjeha i u društvenom smislu napravio mnogo za populaciju osoba s invaliditetom te reprezentaciju Hrvatske, i prvi put na gradskim betonskim terenima igrala je reprezentacija.
Svi ističu vrhunsku organizaciju natjecanja.
- Zvučat će kao floskula: svi smo disali kao jedno i svi smo stremili istom. Ali ovoga ljeta to se stvarno osjetilo u zraku i na reakcijama publike. Tu je bilo i cura i mladih i djece koji su nas jednostavno u jednom strahu ispitivali hoćemo li ovo i dogodine organizirati i zamolili nas da ne prestanemo. Postigli smo da je grad živio kao jedno, igrala se košarka, družilo se, pjevalo, staro, mlado, djeca, jelo se, pilo i cijelo smo jedno ljeto zaokružili na Mornarici, na Poluotoku gdje smo stvorili svoj kutak na kojem smo okupili žitelje grada Zadra i rekli: grad to smo mi. Odaziv naših sugrađanki i sugrađana nama iz organizacije je nagrada i motiv da dogodine nastavimo i pokušamo sve dići na još veću razinu.
Najveći teret organizacije podnijeli su dečki iz Evale i Diadore.
Velike zahvale i čestitke sudačkoj udruzi i svim momčadima na angažmanu, a posebne zahvale momcima iz DSR Evala na enormnom poslu koji su napravili – prvi su dolazili na teren i zadnji s njega odlazili. Hvala i dečkima iz Diadore koji već godinu i pol dana prate neke moje ideje, želje i ciljeve i daju mi potporu da radimo posao te nam, kada smo s tim krenuli, ni na kraj pameti nije bilo kako bismo u tako malo vremena mogli ostvariti tako puno. Svima veliko hvala, idemo dalje, trebamo nastaviti i okrupniti jer sve je moguće i zajedno smo jači.
Bokanjac je osvojio ligu, ali nije nimalo lako došao do trofeja – bilo je puno snažnih momčadi.
- Bokanjac je već renomirana momčad ljetne lige kojoj je ovo treći naslov i još su jednom igrali finale. Jako su dobro organizirani i to je momčad koja je 2011. osvojila naslov, a ove ih je godine pojačao Šime Špralja i nije mala stvar da je dojučerašnji kapetan Zadra odigrao sve utakmice ljetne lige onako kako on jedino zna, 100 %, jer Šime ne zna drugačije igrati. Veliko hvala Šimi jer kad djeca vide kapetana Zadra da igra na betonu s momcima koji su amateri, to znači puno. Ali tu se događaju nadigravanja i jedan basketaš treba biti nadigran od jednog profesionalca kao što je Šime, ili Dino Palčić, koji je bio MVP. Oni su morali dati sve od sebe kako bi nadigrali te momke i nije tu bilo štednji - i to je ono što zadarska publika prepoznaje. Bokanjac je pobijedio zbog svoje kvalitete i iskustva, ali im do te titule nije bio nimalo lagan put. Velike čestitke i Sfinga Staffordima koji su rasli iz susreta u susret i došli u finale i imali priliku, ali presudilo je iskustvo, kao i kod utakmice Bokanjca i Voštarnice koja je u polufinalu u trećoj četvrtini vodila deset razlike. Bilo je četiri-pet momčadi jako konkurentnih i ove godine na Mornarici se igrala kvalitetna košarka.
